Marko Marulić (1450.- 1524.), slikovito nazvan “otac hrvatske književnosti”, istodobno je pisac golema odjeka tijekom XVI. I XVII. stoljeća širom Europe. Novija istraživanja upozoruju da su se njegova djela čitala, rasprostirala i prevodila i u “prekomorskim”, kolonijalnim područjima, primjerice u Japanu. Riječ je u prvom redu o moralističkim i etičkim knjigama, napisanim na odnjegovanomu latinskom jeziku živim stilom, te s esejističkim umetcima i pripovjednim dionicama.
Najslavnije su mu knjige De institutione bene beateque vivendi, Evangelistarium i Quinquaginta parabole, koje su, što u izvorniku, što u prijevodima (na talijanski, njemački,francuski, španjolski, portugalski, djelomično i na češki, flamanski, engleski, japanski ), objavljene u stotinjak izdanja. Pobožna pjesma Carmen de docrtina Domini nostri Jesu Christi pendentis in cruce štoviše tiskana je barem 120 puta. U kontekstu europskog humanizma Marulić se posebice odlikuje reinterpretacijom biblijsko-vergilijanskog epa (Davidias na latinskomu, Judita na hrvatskome jeziku), u kojoj je vrsti očitovao samostojnu i izvornu pjesničku vrsnoću uz tradiranu antičku i postantičku književnu kulturu, renesansnu osjećajnost i sluh za metričke vrijednosti iz hrvatske baštine.
U XVI. i XVII. stoljeću Marko je Marulić postao autoritetom kršćanske humanističke literature, nadahnućem mnogim slavnim ličnostima (primjerice engleskom kralju Henriku VIII.) i svecima poput Ignacija Loyole, Karla Boromejskog, Franje Saleškog. U rasprama oko nekih etičkih pitanja, celibata, sakramenata na njega su se pozivali mnogi poznati autori, držeći ga na stanovit način crkvenim učiteljem. S druge pak strane Marulićeva pjesnička djela, poglavito ep Davidias i novootkriveni erotički epigrami, u današnje vrijeme pobuđuju iznimnu pozornost europskih stručnjaka. Hrvatski ep Judita nedavno je preveden na engleski, u najnovije vrijeme djelomično i na talijanski i madžarski.
Marulićev opus tvori i nekoliko crkvenih prikazanja te više dijaloških pjesničkih tekstova. Zbog dramatskih naznaka njegovi epovi Judita i Davidias doživjeli su uspješne kazališne inscenacije.
Prof. dr. Mirko Tomasović
Dike ter hvaljen’ja presvetoj Juditi,
smina nje stvore(n)‘ja hoću govoriti;
zato ću moliti, Bože, tvoju svitlost,
ne hti(j) mi kratiti u tom punu milost.
